Sjeverni Velebit - Premužićeva staza - Seravski vrh, Krajačev kuk, Crikvena, Pasarićev kuk, Gromovača

Ako zaista želite probati ono najbolje od hrvatskog planinarstva, tada se uputite na PREMUŽIĆEVU STAZU u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. To je genijalno projektirana planinarska staza iz 1933. godine, a prolazi kroz najneprohodnije dijelove Velebita i ujedno strogi prirodni rezervat, Rožanske i Hajdučke kukove. Ime je dobila po svom graditelju, šumaru Anti Premužiću koji je vješto iskoristio dugački visinski pojas i projektirao stazu kojom stalno šećete na cca 1.600 m visine.

Staza počinje u blizini planinarskog doma Zavižan (1.594 m), prolazi preko prijevoja Veliki Alan i završava u Baškim Oštarijama, a dugačka je ukupno 57 km od kojih 16 km prolazi kroz NP Sjeverni Velebit. Uobičajeni smjer prolaska Premužićevom stazom je od Zavižana prema Velikom Alanu, no mi smo je prošli, neznatno težim, suprotnim smjerom. Ako želite ispenjati i što više vrhova uzduž staze, treba vam čitav dan, pa treba krenuti rano. Zato je najbolje prespavati u simpatičnoj planinarskoj kući Alan (1.340 m), npr. u sobi Snjeguljica i 7 patuljaka, proučiti mali botanički vrt ispred doma, a zatim se uputiti u sjajnu planinarsku pustolovinu.

Staza kreće odmah iza planinarskog doma, kroz lijepu, ali strmu bukovu šumu, a nakon šume slijede travnati proplanci i naš prvi uspon na Seravski vrh (1.663 m), oko 1 h od Alana. S njega se pruža posebno lijep pogled i na more i na Rožanske kukove.

Drugo skretanje sa staze je prema zahtjevnijem Krajačevom kuku (1.659 m), prvom od Rožanskih kukova. Uspon je dosta strm, a prava poslastica je grebenski dio gdje se treba probijati kroz klekovinu bora koja je zarobila stijene i uživati u zaista strmoglavim pogledima na obje strane grebena. Pogled puca prema privlačnom Velikom Kozjaku, te nepreglednom kršu Hajdučkih i Rožanskih kukova. Po drugoj ćemo se inačici puta spustiti na Premužićevu stazu i slijediti njen proboj kroz glomazne i rastrgane Rožanske kukove. Nakon 4 h od polaska, dolazimo na najvišu točku staze na sedlu Crikveni (1.620 m) i do 5-minutnog uspona na golu stijenu Crikvene (1.641 m).

Za prolaz čitave staze od Alana do Zavižana, bez okolnih vrhova, potrebno je oko 5-6 sati (s vrhovima 9-10 h), a negdje na pola puta nalazi se jedino pokriveno odmorište na stazi, Rossijevo skloniše (1.580 m) podno Pasarićevog kuka (1.630 m). Do njegovog vrha je 10ak minuta veranja rukama i nogama, pa je ovaj uspon, iako kratak, samo za odvažnije. S njega se već vidi dom na Zavižanu i kraj našeg puta. Na docu podno kuka, sve se plavi od brojnih alpskih kotrljana!

Gromovača (1.676. m) je zadnji vrh na našem putu i još jedan u nizu fenomenalnih vidikovaca. I do nje nema daleko, 20ak minuta sa staze. To i jest nevjerojatno na Premužićevoj stazi – s nje se samo zalijećete na okolne vrhove, sve od reda više od 1.600 m, a usponi tek od 5 do 30 minuta!!!

Još samo treba stići do Zavižana i smisliti povratak do Alana – ili 2. autom (ako ste ga prethodno ostavili) natrag na Alan ili unajmiti taxi na Zavižanu da vas vrati natrag (obavezno dogovoriti unaprijed). A možete natrag i pješice, stazom koja vodi primorskom stranom sjevernog Velebita oko 6 h. No, prije toga zaslužena večera i spavanje u domu.

Ocjena izleta: ne može bolje od ovog – uzbudljivo, nezaboravno, divlje i nepregledno. I sve to u našoj lijepoj Hrvatskoj!

Preporuke u blizini:

- PP Velebit i NP Sjeverni Velebit

- planinarenje Hajdučki kukovi i Vratarski kuk

- Kuterevo - utočište za medvjede